5 pomoćnika za parkiranje bez stresa

Parkiranje je jedna od situacija u vožnji koje se mnogi vozači užasavaju. Rješenje je u prepuštanju sebe i svog vozila u ruke pametnih sustava potpore.

Nedavno istraživanje u Australiji pokazalo je da 79 posto vozača osjeća neku vrstu stresa ili nelagode za kolom upravljača. Što je uzrok tomu? Na prvom se mjestu našlo bočno parkiranje, a gotovo šezdeset posto ispitanika navelo ga je kao najstresniji čimbenik. Ljudi brinu zadržavaju li ostale vozače ili hoće li oštetiti okolna vozila.

Baš zbog toga razvijeni su sustavi koji pomažu vozačima tijekom parkiranja. Sve je počelo senzorima i zvučnim signalima, a uskoro će završiti samostalnim parkiranjem vozila dok se vozač udaljava od njega. U nastavku je pregled ovih neprocjenjivih pomoćnika.

Jednostavna, no učinkovita tehnologija koju posjeduje većina današnjih vozila. Radi se o ultrazvučnim (ili ponekad elektromagnetskim) senzorima koji su smješteni na stražnjem, a ponekad i na prednjem braniku. Odašiljajući i primajući valove, oni mogu "vidjeti" prepreku dok joj se vozilo približava, zbog čega se zvučni signal unutar vozila ubrzava, a kad se pretvori u neprekidan zvuk, vrijeme je za zaustavljanje. Tada je prepreka udaljena svega petnaestak centimetara. Tehnologija kontrole razmaka pri parkiranju potječe iz 1970-ih godina od pomoći za slijepe osobe. Prvi senzori u branicima vozila pojavili su se 1982. godine.

Prvi eksperimenti s ovom tehnologijom provedeni su još 1950-ih godina, no ideja nije zaživjela, pa su se kamere za vožnju unatrag proširile u upotrebi tek 2000. godine. Širokokutna kamera smještena je na stražnjem dijelu vozila, obično blizu ručke prtljažnika, a prenosi sliku na zaslon na instrumentnoj ploči. Često također prikazuje smjernice koje pokazuju idealan put do parkirnog mjesta. 

Za siguran izlazak iz okomitog parkirnog mjesta, potpora izlaska iz parkirnog mjesta upotrebljava senzore koji su smješteni na stražnjem braniku. Žaruljice na vašem putnom računalu ili zvučni signal označit će približava li vam se drugo vozilo sa strane ili ima li iza vozila djece ili prepreka. Po potrebi intervenira i aktivno kočenje. Ponekad slični sustavi rade i s panoramskim kamerama, dajući vozačima pregled onoga što se događa oko njihovog vozila. 

Ovaj pametni sustav potpore uveden je 2003. godine i od tada se neprestano razvija. Automatsko parkiranje  upotrebljava senzore i kamere kako bi dok prolazite utvrdilo ima li između parkiranih vozila dovoljno prostora za vaše vozilo. Vozilo se tada jednim manevrom na parkirno mjesto može parkirati unatrag, a vozač kontrolira papučicu gasa i kočnicu te mijenja brzinu. Danas ovaj pomoćnik može precizno voziti unatrag uz više manevara, parkirati paralelno, prvo vožnjom unatrag, a kasnije i prema naprijed, te na kraju automatski napustiti parkirno mjesto. Postupno se smanjivao potreban prostor i razmak koji je sustav morao ostaviti između vozila i prepreka ispred i iza vozila. Vozilo sada također može samo zakočiti pred iznenadnom preprekom.

Sljedeći korak evolucije je parkiranje na daljinu, koje potpuno samostalno parkira vaše vozilo. Vodi brigu o okretanju kola upravljača, pritiskanju papučica gasa i kočnice, mijenjanju stupnjeva prijenosa, a ponekad čak i aktiviranju ručne kočnice. Sve što trebate učiniti je pritisnuti gumb, a vozilo će se pobrinuti za sve ostalo. Neka vozila već mogu samostalno parkirati, bez prisutnosti vozača u vozilu. Manevrom upravlja aplikacija na telefonu.